Piše: Tatjana Obradović
Ove jeseni imala sam priliku da budem među 24 odabrana studenta iz cijele Evrope koji su učestvovali na prestižnom CBI (“Challenge-Based Innovation”) programu, realizovanom u saradnji sa CERN-om. Iako se ovaj program prethodne četiri godine održavao u Francuskoj u blizini CERN-a, ove godine je po prvi put ugostio učesnike na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (PMF UNSA). Glavni fokus bio je razmatranje praktične primjene čestičnog akceleratora “SARAI”(Sarajevo Ion Accelerator) u Balkanskoj regiji, koji će nakon izgradnje potrebne infrastrukture u Sarajevu biti prenesen iz CERN-a i instaliran na Odsjeku za fiziku PMF-a.
Tokom programa bili smo podijeljeni u četiri interdisciplinarna tima. Moj tim su činile kolege s magistarskih studija iz oblasti akceleratorske fizike, biomedicinskog inžinjeringa, kontrolnih sistema i eksperimentalne fizike, a naš zadatak bio je da pomoću SARAI akceleratora osmislimo rješenje za neki od ključnih problema na Balkanu. Za postavku koncepta i rješenja imali smo 10 dana, uz mentorsku podršku profesora i saradnika s PMF-a u Sarajevu i gostujućih stručnjaka iz CERN-a. Nakon dvije probne konferencije, posljednjeg dana smo svoje radove zvanično prezentovali pred komisijom sastavljenom od istraživača iz CNAO-a, CERN-a i sarajevskog univerziteta.
Analizirajući ekološke i zdravstvene izazove u Sarajevu i drugim većim gradovima Balkana, uočili smo da je visoka zagađenost zraka zimi direktno povezana s porastom oboljenja od karcinoma, čije je liječenje u BiH suočeno s brojnim preprekama. Kao odgovor na to, naš tim je osmislio projekat NANOpes (,,Gold-decorated super-paramagnetic nanoparticles”) — proizvodnju nanočestica pomoću SARAI linearnog akceleratora koje se potom oblažu atomima zlata i primjenjuju u teranostičke svrhe, čime se znatno povećava efikasnost radioterapije. Moja uloga u timu bila je fizičko-hemijska produkcija nanočestica, gdje sam istraživala jonske snopove koje SARAI može proizvesti i identifikovala najefikasniji snop za produkciju nanočestica željeza na osnovu apsorpcije energije i dubine penetracije u smješi.
Pored rada na projektu, imali smo priliku da posjetimo laboratorije za fiziku kondenzovanog stanja na PMF-u i budemo prvi koji su obišli postavku novog linearnog akceleratora “Elekta” u klinici Sveučilišta u Mostaru, prije njegovog puštanja u rad. Ovo iskustvo i rad sa kolegama iz različitih dijelova Evrope proširili su moje naučne vidike, pružili mi jasniju sliku o globalnoj naučnoj zajednici i omogućili mi da napravim konkretan korak u svijetu eksperimentalnih istraživanja i timskog rada na velikim projektima.
